-Šezdesetsedmogodišnji Tripko Bojović iz Nikšića živi sam u naselju Dragova Luka, u porodičnoj kući u kojoj nema nikakvih uslova. Struja mu je, zbog duga od oko 700 eura, isključena prije godinu dana, nema šporet na drva, a pokušava da se prehrani od materijalnog obezbjeđenja porodice koje iznosi oko 64 eura mjesečno. U godinama, kako je kazao, kada je i zdravlje oslabilo, ne obraća se nikome za pomoć, jer ne želi da bilo kome bude teret. O tome u kakvim uslovima obitava Bojovićeve komšije su obavijestile Banku hranu koja mu je posredstvom Dnevnih novina „Dan” uručila paket sa osnovnim namirnicama i sredstvima za higijenu.
- Komšije su mi predobre, uvijek me pozovu da se ugrijem kod njih, a jedan i svako jutro na kafu. Nisam navikao da ovako živim, ali su me životne okolnosti dovele u ovu situaciju. Roditelji su umrli, kao i jedna sestra koja je živjela na Žabljaku, a ja bez obzira što mi je teško, ne želim rođacima da smetam jer sam neupotrebljiv da bilo šta radim i bio bih dosadan i na teretu - ispričao je Bojović. U oronuloj porodičnoj kući, nema kupatila, a od dvije raspoložive prostorije koristi jednu. U njoj su stari kauč i jedan sto. Drugog pokućstva nema. Od suđa, dvije šerpe i kuvalo na plin za kafu. Da bi se okupao, ispričao je Bojović, na malom kuvalu zagrijava vodu, a na istom podgrije gotovu hranu koju kupi kad ima novca.
-Radio sam nekad u jednoj firmi u Beogradu, a malo prije nego se rasformirala, vratio sam se u Nikšić. Nisam uspio da uzmem dokumenta o stažu, a ko zna da li to i dalje postoji jer je davno bilo. Do prije nekoliko godina, od proljeća do jeseni, bio sam na Žabljaku i pojedinim domaćinima čuvao ovce. To što bi mi platili koristio sam da se prehranim u zimskim mjesecima. Međutim, već odavno ni to ne mogu da radim - kazao je Bojović.Na pitanje kako je bez ikakvog grijanja u kući uspio da „preživi” ekstremno niske temperature, kaže da se navikao na hladnoću. U krevet se smjesti čim dan prođe, a od hladnoće se „brani” sa nekoliko starih ćebadi.
- Kraj svakog dana mi je isti. zgučim se na starom krevetu. Ćutim i tjeram sebe da što prije zaspim. Volio bih kada bih mogao u Dom za stare. Kažu da će ga i u Nikšiću graditi. Evo im sve ovo što imam, više je nego skromno, ali je moje i više mi ne treba - rekao je Bojović.
B.B.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
